Nakon dugotrajne i konstruktivne rasprave, a držeći se standardnih zadanih načela pokušalo se za svaku ulicu naći neku povezanost s našim prilikama, našom bosanskohrvatskom prošlošću ili najnovijim povijesnim zbivanjima. Od mnoštva prijedloga predloženo je slijedeće:
1. U samom centru sela nalazi se nedavno podignuti spomenik palim braniteljima što nas je samo od sebe navelo da taj trg bude posvećen upravo njima..Dakle, u «čast svima koji život svoj položiše za ovu rodnu grudu od stoljeća sedmog» kao piše na spomeniku, dogovoreno je da to bude: «TRG PALIH BRANITELJA»!
2. Spomenuti trg dijeli glavnu ulicu na dva dijelila, a svaki od poginulih ima dva roditelja. Odlučilo se da ovaj dio od centra sela do Odžaka bude posvećen svima onima koji su kroz povijest učestvovali u nekom od ratova i živi se vratili kući – u spomen njima to bi to bila ulica «NOVOSELSKIH BRANITELJA»!
3. Očevi su dakle dobili ono što im pripada, ali dok su oni ratovali majke su djecu hranile i obitelj čuvale zato smo se i njima htjeli odužiti. Prijedlog je da se taj dio ulice od centra do Dubice, zvove: «ULICA MAJKIH ili MAJČINA ULICA»! Nakana je dakle bila da mrtva djeca budu okružena svojim roditeljima, ili da roditelje spajaju ta poginula njihova djeca.
4. Zaseok «Ivankovići» čini jednu posebnu cjelinu koja je 95% nastanjena upravo tim prezimenom i zato se izrazila želja sa njihove strane da se taj naziv zadrži i ubuduće, zato bi se ta ulica zvala: «IVANKOVIĆI»!
5. Sokak LUKAČI:- trebao bi se zvati «VUKOVARSKA ULICA». Tim nazivom željeli bi zadržati spomen na herojsku borbu toga grada kojoj je pridonio i naš suseljanin Stjepo Lukač. On je prva žrtva iz našega sela, a poginuo je u Nuštru, idući u pomoć tom «Herojskom Gradu».
6. Sokak UDOVČIĆI: Sto godina razdvajao je naše selo na dva dijela jer je baš njime išla granica između Dubičke i Odžačke župe. Zaštitnik našega sela sveti Marko spajao je te podijeljene dijelove jer su toga dana slavili svoj blagoslov jedni i drugi. Na uspomenu toga vremena prijedlog je da to bude: «ULICA SVETOGA MARKA»!
7. Od mjesta gdje završava gore spomenuta ulica i dokle dopire središnji trg, dakle od raskrsnice kod Marka Šiljića pa do kraja Pejakovića bila bi ulica na spomen prvog hrvatskog kralja, kralja svih Hrvata, dakle:- «ULICA KRALJA TOMISLAVA».
8. Od mosta na kanalu Srnava pa prema Đojićima, Šiljićima i Ćulapima bila bi ulica «BOSANAKIH KRALJEVA» jer bogata je i ponosna naša bosanska povijest i zato su nas oni zadužili da ih se sjećamo.
9. Od Mijata Daidžića, gdje počinje Senića sokak do Pave Ćulapa Mijinog bila bi «RIBARSKA ULICA». Ta ulica izlazi na rijeku Bosnu. Tim nazivom htjeli smo staviti do znanja da je rijeka Bosna sastavni dio naše svakidašnjice. Međutim nije uobičajeno nazivati ulicu imenom matične zemlje zato smo joj dali ovo ime koje nas asocira da je upravo ta rijeka sastavni dio naše svakidašnjice.
10. Jurkića sokak bio bi posvećen blagoj uspomeni naše posljednje bosanske kraljice, koja je simbol stradanja našega naroda u tom povijesnom razdoblju. Koliko je bila omiljena među tadašnjim pukom, govori i zakletva majki koje do današnjeg dana njoj u spomen nose crne marame na glavi. Dakle, to bi bila. «ULICA KATARINE KOTROMANIĆ»!
11. Popića sokak nazvali smo «ULICA LJUDEVITA POSAVSKOG». Odlučili smo se na taj naziv zato što ima za nas «posavljake» interesantno prezime, a časno ime i ulogu u povijesti.
12. Dosadašnji sokak LUŽNJANI od glavne ceste do kuće Mate Agatića nosio bi ime osobe koja je u naše vrijeme zadužila civilizaciju dvadesetog vijeka pa je zato nekoliko puta birana kao osoba godine. To bi dakle bila «ULICA MAJKE TEREZIJE».
13. Prvi sokak u toj ulici na desnu stranu su Brnići i Jovići. Htjeli smo oživjeti sjećanje na svijetli lik naše bosanske povijesti; »za Kulina Bana i dobrijeh dana». Zato je predloženo da to bude: «ULICA KULINA BANA».
14. Drugi sokak na desnoj strani gore spomenute ulice su Barukčići, Šimići i Brnići. Ako nije uobičajeno zvati ulice po matičnoj zemlji, vrlo često ulicama se daju imena glavnoga grada matične zemlje, zato je odlučeno da to bude: «SARAJEVSKA ULICA».
15. Sokak koji počinje kod Čančara, kroz Šokčeviće, Kovačeviće, izlazi na glavnucestu kod Martinovića nazvali smo: «ULICA BANA JELAČIĆA». To je osoba koja je omiljena kod svih uzrasta Hrvatskog naroda bez obzirakoje dijelove zemaljske kugle nastanjivali. Evo zato je izbor pao baš na njega.
16. Novonastala ulica u koju se ulazi iz prethodne, a nastanjuju je Agatići i Marići nosila bi ime prvog bosanskog nadbiskupa. S njim počinje nova povijest crkve u Bosni, a ovo je nova ulica i nova župa pa smo se upravo složili za ovaj prijedlog. Dakle. «ULICA JOSIPA ŠTADLERA». |